ROCK
Kako su kasne pedesete prelazile u rane šezdesete rockabilly zvijezde prethodnog desetljeća još su izdavale hitove ali starije pop zvijezde su polako blijedjele.
S 1963. došao je kraj rock’n’rolla i početak rocka. Rock glazba pedesetih nije pripremila ljude za prevrat u šezdesetima i otvoreni prkos društvenim normama. Glazba je odražavala napetosti Vijetnamskog rata i imala veliku ulogu u američkoj kulturi. Tekstovi pjesama okrenuli su se temama pobune, društvenog prosvjeda, seksa i droga.
1964. Beatlesi su se u New Yorku pojavili na "The Ed Sullivan Show" i započeli “britansku invaziju”. Uskoro je nekoliko britanskih bendova razvilo svoj vlastiti stil: Beatlesi, the Animals i the Rolling Stones.
Baš kao i s ranim rock and rollom, velike izdavačke kuće nisu ispočetka ozbiljno shvaćale britanske bendove. Ubrzo je ipak uspjeh britanskih bendova postalo teško zanemariti i neki američki glazbenici su reagirali tako što su stvorili vlastite stilove. Tokom ranih šezdesetih bend imenom Byrds i umjetnici kao Dylan promijenili su način na koji su mnogi ljudi promatrali glazbu. Ti su bendovi započeli underground val koji je tekao kroz čitave šezdesete – “psihodeličnu eru”.
Veliki obrat nastupio je 1965. na Newport Folk Festivalu gdje je Bob Dylan izveo pjesme uz pratnju električne gitare. Stil folk-rocka dalje su pronijeli Byrdsi.
Do 1967. tekstopisci su odgovorili na novi val popularnosti droga. Hendrixov “Purple Haze,” album Beatlesa “Sgt. Peppers”, Jefferson Airplaneov “Surrealistic Pillow” i Creamov “Disreali Gears” su albumi koji su pokušali rekreirati iskustvo uživanja LSD-a. 1967. također je godina Beatlesovih Sgt. Pepper's Lonely Hearts Club Band, i Smiley Smile Beach Boysa. Oba albuma puna su čudnovatih efekata i pjesama o drogama.
1968. rock se odmaknuo od eksperimenata s drogama i okrenuo se manje eksperimentalnom zvuku dok su istovremeno teme postale bješnje. Creedence Clearwater Revival bio je najuspješniji bend, s hitovima "Green River" i "Proud Mary" i snažnom pjesmom protiv rata u Vijetnamu "Fortunate Son." Čak i mainstream izvođači poput Elvisa Presleya i the Supremes u to doba izdaju prosvjedne pjesme.
Do kasnih šezdesetih rock se većinom smatrao važnom glazbenom formom. Glazbenici kao što su Miles Davis i John McLaughlin i bendovi kao što su Traffic ili Blood, Sweat, and Tears pokušali su spojiti rock i jazz, dok su nepovezani umjetnici kao Leonard Bernstein i Frank Zappa pokušali spojiti rock i klasičnu glazbu. Bendovi virtuoza kao što su Jimi Hendrix, Eric Clapton, Duane Allman i Jimmy Page nastavili su izvoditi varijacije na klasične blues teme koristeći rock 'n' roll instrumente. |